Kontrakultura

Imala je dug korak. Iako sam se trudio da stignem prije nje do svog stana na četvrtom spratu, iako sam grabio po dvije stepenice, ona me je pratila ukorak, i to bez onog uobičajenog: “Koliko još ima? Zar nema lifta u ovoj kući?” Ja sam imao sasvim određen razlog zašto žurim: nisam htio da ona vidi da su mi vrata razvaljena i nezaključana.

Tebi je lako. Ti imaš svoja putovanja u inostranstva, prijatelje širom svijeta koji ti često pišu da dođeš i posjetiš ih, ti imaš svoje ‘samsonite’ kofere, koje možeš da spakuješ u svakom trenutku i kreneš kuda te volja, tvoj pasoš je pun pečata, a viza ovjerena, na deviznom računu se uvijek nađe koja stotina maraka ili dolara…

Moj djed ih je dobio kao svadbeni dar. Ili ih je, čak, naslijedio od mog pradjeda. Bilo kako bilo, godinama se na njima hvatala plemenita patina i davala im izgled dostojanstva i stvari vrijednih poštovanja. Kod mene se ta opsesija njima pretvorila skoro u obožavanje. Onako sićušan sam stajao pred njihovom masivnošću i visinom i molio ih da se taj dan učiteljica razboli, pa da ne moram ići u školu ili da snijeg zapada ili, čak, da se i ja razbolim, ali samo onako, bez veze, da dobijem neku temperaturicu i ostanem u krevetu cijeli dan čitajući Vinetua. Bili su napravljeni od pune orahovine, a ‘glave’ su im bile ukrašene korpicama s ružama izrezbarenim u drvetu. Jedan je bio s policama za posteljinu, veš, košulje, džempere, a drugi samo s jednom prečkom za vješanje kaputa. Ako već neko nije shvatio – pričam o ormarima.

Ne pamtim prve godine. Sjećam se samo toga da bi se moja baka sva unezvijerila kad bi se približavao moj rođendan, jer, kao po nekom pravilu, tog dana bio bih obično bolestan – krzamak, upala krajnika, upala srednjeg uha… Ne pamtim ni one rođendane kad sam pošao u školu, jer ih nije ni bilo. Bio sam pozivan kod druge djece na rođendanska slavlja, ali nikako da ja pozovem njih. (Tek kasnije sam shvatio da baka i djed sebi nisu mogli priuštiti taj trošak, a i spašavala su me bruke da moja raja iz razreda vide u kakvoj izbi živim. Znate, siromaštvo ni onda nije bilo na cijeni.)